Izreke 17:1-28
Izreke 17:1-28 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Bolje komad suhog kruha u miru nego gozba u kući gdje se svađaju. Mudri sluga bit će gospodar sramotnom sinu i primit će nasljedstvo kao jedan od braće. Vatrom se provjerava srebro i zlato, a BOG provjerava kakvo je srce. Tko rado sluša zle govore, zločinac je. Tko rado sluša klevete, lažljivac je. Tko se ruga siromašnome, vrijeđa njegovog Stvoritelja, i tko se tuđoj nesreći raduje, neće proći bez kazne. Stari se ponose svojim unucima, a djeca svojim roditeljima. Pametne riječi ne pristaju ništarijama, a još manje lažljive riječi plemenitima. Podmititelju je mito kao čarolija: kamo god se okrene, uspijeva. Tko oprosti uvredu, osnažuje prijateljstvo, a tko je stalno spominje, prekida ga. Opomena više pogađa pametnoga nego budalu sto udaraca. Zli uvijek podižu pobune, zato ih stižu okrutne kazne. Bolje naići na medvjedicu kojoj su oteli mlade nego na budalu koja radi budalaštine. Tko na dobro zlom uzvrati, zlo mu iz kuće neće otići. Početak prepirke je poput otvaranja brane, zato stani prije nego izbije svađa. Oslobađati krive i osuđivati nedužne — BOG jednako mrzi oboje. Nema smisla da budala plati obrazovanje kad nema pameti za učenje. Prijatelj uvijek pokazuje ljubav, a u nevolji postaje kao brat. Čovjek bez pameti pruža ruku i jamči za dug drugoga. Tko voli grijeh, voli svađu. Tko bahato priča, propast priziva. Pokvareno srce ne nalazi sreću, a prijevaran jezik upada u nevolju. Jadan je otac budale; nema čemu da se raduje. Veselo srce daje zdravlje, a potišten duh tijelo iscrpljuje. Zli prima mito u potaji da putove pravde iskrivi. Pametan gleda što je mudro, a oči ludoga gledaju posvuda. Blesav sin žalosti svoga oca i ljuti majku koja ga je rodila. Ne valja kažnjavati nedužnoga, ni tući čestitog službenika. Pametan čovjek štedi riječi i razuman ima mirnu narav. I budala se čini mudrim, kad šuti, i pametnim, kad ništa ne govori.
Izreke 17:1-28 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Bolji je zalogaj suhi i pri tome tišina nego kuća puna žrtava sa svađom. Mudar sluga vladat će nad sinom koji sramoti te će među braćom imati udio u baštini. Topionica je za srebro, a peć za zlato; a GOSPOD iskušava srca. Zločinitelj se priklanja usnama prijevarnim, a lažljivac priklanja uho k jeziku zlobnom. Tko se podsmjehuje siromahu, pogrđuje Stvoritelja njegovog; i onaj tko se veseli nesreći, neće ostati nekažnjen. Djeca djece su kruna starcima, a djeci su slava očevi njihovi. Besjeda izvanredna ne dolikuje ludome, još manje knezu usne lažljive. Dar je kao kamen dragocjeni u očima onoga koji ga posjeduje: kamo god se okrene, uspijeva. Onaj tko pokriva prijestup, traži ljubav; a onaj tko ponavlja slučaj, razdvaja dobre prijatelje. Ukor utječe više na mudra čovjeka nego stotinu udaraca na luđaka. Zao čovjek samo traži buntovništvo, stoga će se okrutan glasnik poslati na njega. Radije neka čovjek sretne medvjedicu kojoj su ugrabili mlade nego luđaka u ludosti njegovoj. Tko uzvraća zlim za dobro, zlo se neće odmaknuti od doma njegovog. Početak svađe je kao kad netko ispusti vodu; stoga napusti prepirku prije nego se zaplete. Onaj tko opravdava opakoga i onaj tko sudi pravednoga, i ta obojica su gnjusoba GOSPODU. Čemu novac u ruci ludoga, da zadobi mudrost, budući da nema srca za to? Prijatelj ljubi u svako doba, a brat se rađa u nedaći. Čovjek kome nedostaje razum plješće rukama i postaje jamac u nazočnosti prijatelja svojih. Tko ljubi prijestup, taj ljubi svađu; i onaj tko uzvisuje vrata svoja, traži propast. Onaj tko ima srce prkosno neće naći dobra; i onaj tko ima izopačeni jezik, zapada u zloću. Onaj tko rodi ludoga, to mu je na žalost; i otac ludoga nema radosti. Veselo srce djeluje dobro kao lijek, a slomljeni duh suši kosti. Opaki čovjek prima mito iz njedara da izvrne puteve pravednog suda. Mudrost je pred onim koji ima razum, a ludomu su oči do nakraj zemlje. Ludi sin žalost je ocu svojemu i gorčina onoj koja ga je rodila. Također nije dobro kazniti pravednika, niti tući knezove zbog pravičnosti. Onaj tko ima spoznaju, usteže riječi svoje; a čovjek razborit je izvanredna duha. Čak se i luđaka, kada šuti, smatra mudrim; i onaj tko zatvara usne svoje, smatra se razboritim čovjekom.