Postanak 2
2
Bog je odmorio sedmog dana
1Tako su bili dovršeni nebesa i zemlja, i sva vojska njihova.
2I sedmoga dana Bog je završio djelo svoje koje je načinio; i počinuo je u sedmi dan od svega djela svoga što ga je načinio.
3I Bog je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga: jer u njemu je počinuo od svega djela svoga što ga je Bog stvorio i načinio.
Stvaranje muškarca i žene
4Ovo su porijekla nebesa i zemlje kad su bili stvoreni. U dan kad je GOSPOD Bog načinio zemlju i nebesa,
5i svaku sadnicu poljsku dok još nije bila na zemlji, i svaku biljku poljsku koja još nije nikla, jer GOSPOD Bog nije pustio kišu na zemlju, niti je bilo čovjeka da obrađuje zemlju.
6Ali se podizala para iz zemlje i natapala svo lice zemlje.
7I GOSPOD Bog oblikovao je čovjeka od praha zemaljskog te mu udahnuo u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.
8I GOSPOD Bog zasadio je vrt na istoku, u Edenu, te ondje postavio čovjeka koga je oblikovao.
9I učinio je GOSPOD Bog da iz zemlje izraste svako stablo koje je pogledu dopadljivo i dobro za jelo, i stablo života usred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10I rijeka je izvirala iz Edena i natapala vrt, i odande se razdvajala te su nastale četiri matice.
11Ime je prvoj Pišon; to je ona koja okružuje svu zemlju havilsku, gdje ima zlata;
12i zlato te zemlje je dobro; ondje ima bdelija i kamena oniksa.
13A ime druge rijeke je Gihon; to je ona koja okružuje svu zemlju etiopijsku.
14A ime treće rijeke je Hidekel; to je ona koja teče istočno od Asirije. I četvrta je rijeka Eufrat.
15I GOSPOD Bog je uzeo čovjeka te ga postavio u vrt edenski da ga obrađuje i čuva.
16I GOSPOD Bog zapovjedio je čovjeku govoreći: “Sa svakoga stabla u vrtu smiješ slobodno jesti,
17ali sa stabla spoznaje dobra i zla nemoj jesti! Jer u onaj dan u koji pojedeš s njega, zasigurno ćeš umrijeti!”
18Tada je GOSPOD Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sâm; načinit ću od njega pomoć prikladnu za njega.”
19I oblikovao je GOSPOD Bog od zemlje svaku životinju poljsku i svaku pticu nebesku, te ih doveo Adamu da vidi kako će ih nazvati, pa kako Adam nazove svako živo stvorenje tako da mu bude ime.
20I Adam je nadjenuo imena svoj stoci i pticama nebeskim i svakoj životinji poljskoj; ali se Adamu nije našla prikladna pomoć za njega.
21I GOSPOD Bog je učinio da Adama obuzme dubok san te je zaspao; onda mu je uzeo jedno od njegovih rebara, a ono mjesto zatvorio mesom.
22I od rebra, što ga je GOSPOD Bog uzeo od čovjeka, načinio je ženu te ju doveo čovjeku.
23Nato je Adam rekao: “Ovo je sada kost od kostiju mojih, i meso od mesa mojega; ona će se zvati žena, jer od čovjeka je uzeta!”
24Stoga će čovjek ostaviti oca svog i majku svoju, te prionuti uza ženu svoju, i oni će biti jedno tijelo.
25A oboje su bili goli, čovjek i žena njegova, i nisu se stidjeli.
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA