1. Dnevnici 21
21
Zbog prebrojavanja naroda David kažnjen pomorom. David žrtvuje na gumnu Ornanovom.
1Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja. 2I reče David Joavu i knezovima narodnim: Idite, izbrojite sinove Izrailjeve od Virsaveje dori do Dana, pa mi javite da znam koliko ih ima. 3Ali Joav reče: Neka doda Gospod narodu svom koliko ga je sada još sto puta toliko; nisu li, care gospodaru moj, svi sluge gospodaru mom? Zašto traži to gospodar moj? Zašto da bude na greh Izrailju? 4Ali reč careva nadjača Joava. I tako otide Joav i obiđe svega Izrailja, pa se vrati u Jerusalim. 5I dade Joav broj prepisanog naroda Davidu; i beše svega naroda Izrailjevog hiljada hiljada i sto hiljada ljudi koji mahahu mačem, a naroda Judinog četiri stotine i sedamdeset hiljada ljudi koji mahahu mačem. 6A plemena Levijevog i Venijaminova ne izbroja s njima jer mrska beše Joavu zapovest careva.
7A ne beše mila Bogu ta stvar; zato udari Izrailja. 8I David reče Bogu: Sagreših veoma što to uradih; ali uzmi bezakonje sluge svog, jer veoma ludo radih. 9A Gospod reče Gadu videocu Davidovom govoreći: 10Idi kaži Davidu i reci: Ovako veli Gospod: Troje ti dajem, izaberi jedno da ti učinim. 11I dođe Gad k Davidu i reče mu: Tako veli Gospod, biraj: 12Ili glad za tri godine, ili tri meseca da bežiš od neprijatelja svojih i mač neprijatelja tvojih da te stiže, ili tri dana mač Gospodnji i pomor da bude u zemlji i anđeo Gospodnji da ubija po svim krajevima Izrailjevim. Sada dakle gledaj šta ću odgovoriti onom koji me je poslao. 13A David reče Gadu: U teskobi sam ljutoj; ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost Njegova; a ljudima da ne zapadnem u ruke.
14I tako pusti Gospod pomor na Izrailja, te pade Izrailja sedamdeset hiljada ljudi. 15I posla Gospod anđela u Jerusalim da ga ubija; i kad ubijaše, pogleda Gospod i sažali mu se sa zla; i reče anđelu koji ubijaše: Dosta, spusti ruku svoju. A anđeo Gospodnji stajaše kod gumna Ornana Jevusejina, 16a David podiže oči svoje i vide anđela Gospodnjeg gde stoji između zemlje i neba, a u ruci mu go mač, kojim beše zamahnuo na Jerusalim; i pade David i starešine ničice, obučeni u kostret. 17I reče David Bogu: Nisam li ja zapovedio da se izbroji narod? Ja sam dakle zgrešio i zlo učinio; a te ovce šta su učinile? Gospode Bože moj, neka se ruka Tvoja obrati na me i na dom oca mog; ali ne na taj narod da ga potre.
18Tada anđeo Gospodnji reče Gadu da kaže Davidu da iziđe gore i načini oltar Gospodu na gumnu Ornana Jevusejina. 19I iziđe David po reči Gadovoj, koju mu reče u ime Gospodnje. 20A Ornan okrenuvši se ugleda anđela, i sakri se sa četiri sina svoja, jer Ornan vršaše pšenicu. 21U tom dođe David do Ornana; i pogledavši Ornan kad vide Davida iziđe iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. 22Tada reče David Ornanu: Daj mi to gumno da načinim na njemu oltar Gospodu; za novce koliko vredi daj mi ga, da bi prestao pomor u narodu. 23A Ornan reče Davidu: Uzmi i neka čini gospodar moj car šta mu je drago; evo dajem i volove za žrtve paljenice, i kola za drva, i pšenicu za dar; sve to dajem. 24A car David reče Ornanu: Ne, nego ću kupiti za novce šta vredi, jer neću da prinesem Gospodu šta je tvoje ni da prinesem žrtvu paljenicu poklonjenu. 25I dade David Ornanu za ono mesto na meru šest stotina sikala zlata. 26I onde načini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice. 27I zapovedi Gospod anđelu, te vrati mač svoj u korice.
28U ono vreme videvši David da ga Gospod usliši na gumnu Ornana Jevusejina, prinošaše žrtve onde. 29A šator Gospodnji, koji načini Mojsije u pustinji, i oltar za žrtve paljenice beše u to vreme na visini u Gavaonu. 30I David ne može ići k njemu da traži Boga, jer se uplaši od mača anđela Gospodnjeg.
Trenutno izabrano:
1. Dnevnici 21: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN