2. Carevi 10
10
Zatiranje doma Ahavovog i sveštenika Valovih.
1A Ahav imaše sedamdeset sinova u Samariji; i Juj napisa knjigu i posla je u Samariju ka glavarima jezraelskim, starešinama i hraniteljima Ahavovim, i reče: 2Kako ova knjiga dođe k vama, u kojih su sinovi gospodara vašeg i kola i konji i grad tvrdi i oružje, 3gledajte koji je najbolji i najveštiji između sinova gospodara vašeg, te ga posadite na presto oca njegovog, i bijte se za dom gospodara svog. 4Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: Eto, dva cara ne odoleše mu, a kako ćemo mu mi odoleti? 5I koji beše nad domom, i koji beše nad gradom, i starešine i hranitelji poslaše k Juju govoreći: Mi smo sluge tvoje, činićemo sve što nam kažeš; nećemo nikoga postavljati carem; čini šta ti je volja. 6I on im napisa drugu knjigu govoreći: Ako ste moji i slušate mene, uzmite glave svih sinova gospodara svog i dođite k meni sutra u ovo doba u Jezrael. A sinovi carevi, sedamdeset ljudi, behu kod najznatnijih građana, koji ih hranjahu. 7I kad im dođe ova knjiga, uzeše sinove careve i poklaše, sedamdeset ljudi, i metnuvši glave njihove u kotarice poslaše mu u Jezrael. 8I dođe glasnik, koji mu javi govoreći: Donesoše glave sinova carevih. A on reče: Složite ih u dve gomile na vratima, neka stoje do sutra. 9A ujutru izašav stade i reče svemu narodu: Vi niste krivi; eto, ja se podigoh na gospodara svog i ubih ga; ali ko pobi sve ove? 10Vidite sada da nije izostala nijedna reč Gospodnja koju reče Gospod za dom Ahavov, nego je Gospod učinio što je govorio preko sluge svog Ilije. 11Potom pobi Juj sve koji behu ostali od doma Ahavovog u Jezraelu i sve vlastelje njegove i prijatelje njegove i sveštenike njegove, da ne osta nijedan.
12Potom se podiže i pođe da ide u Samariju; i kad beše kod kolibe pastirske na putu, 13nađe Juj braću Ohozije cara Judinog, i reče: Ko ste? Oni rekoše: Mi smo braća Ohozijina i idemo da pozdravimo sinove careve i sinove caričine. 14Tada reče: Pohvatajte ih žive. I pohvataše ih žive i poklaše ih na studencu kod kolibe pastirske, njih četrdeset, i ne ostavi nijednog od njih.
15Potom otišavši odande nađe Jonadava, sina Rihavovog, koji ga srete. A on ga pozdravi i reče mu: Je li srce tvoje pravo kao što je moje srce prema tvom? A Jonadav odgovori: Jeste. Ako jeste, odgovori Juj, daj mi ruku. I dade mu ruku; a on ga uze k sebi u kola. 16I reče: Hajde sa mnom, i vidi moju revnost za Gospoda. I odvezoše ga na njegovim kolima. 17I kad dođe u Samariju, pobi sve što beše ostalo od doma Ahavovog u Samariji dokle ga ne istrebi po reči koju Gospod reče Iliji.
18Potom sabra Juj sav narod i reče mu: Ahav je malo služio Valu, Juj će mu služiti više. 19Zato dozovite mi sve proroke Valove, sve sluge njegove i sve sveštenike njegove, nijedan da ne izostane, jer veliku žrtvu hoću da prinesem Valu; ko ne dođe, poginuće. A Juj činjaše tako iz prevare hoteći pobiti sluge Valove. 20I reče Juj: Svetkujte svetkovinu Valu. I oglasiše je. 21I posla Juj po svemu Izrailju, te dođoše sve sluge Valove, i ne izosta nijedan da ne dođe; i uđoše u kuću Valovu, i napuni se kuća Valova od kraja do kraja. 22Tada reče onome koji beše nad riznicom: Iznesi haljine svim slugama Valovim. I iznese im haljine. 23Zatim uđe Juj s Jonadavom, sinom Rihavovim u kuću Valovu, i reče slugama Valovim: Promotrite i vidite da nije tu s vama koji sluga Gospodnji, nego samo sluge Valove. 24I tako uđoše da prinesu prinose i žrtve paljenice, a Juj namesti napolju osamdeset ljudi, i reče: Ako uteče koji od ovih ljudi koje vam dajem u ruke, duša će vaša biti za dušu njegovu. 25A kad se svrši žrtva paljenica, zapovedi Juj vojnicima i vojvodama: Uđite, pobijte ih, da ne izađe nijedan. I tako ih pobiše oštrim mačem i pobacaše ih vojnici i vojvode; potom otidoše u svaki grad gde beše kuća Valova. 26I izbaciše likove iz kuće Valove, i spališe ih. 27I izlomiše lik Valov i raskopaše kuću Valovu, i od nje načiniše prohode do današnjeg dana.
28Tako Juj istrebi Vala iz Izrailja. 29Ali ne odstupi Juj od grehova Jerovoama sina Navatovog, kojima navade na greh Izrailja, od zlatnih telaca, koji behu u Vetilju i u Danu. 30A Gospod reče Juju: Što si dobro svršio što je pravo preda mnom, i što si učinio domu Ahavovom sve što mi je bilo u srcu, zato će sinovi tvoji sedeti na prestolu Izrailjevom do četvrtog kolena. 31Ali Juj ne pažaše da hodi po zakonu Gospoda Boga Izrailjevog svim srcem svojim, ne odstupi od grehova Jerovoamovih, kojima navede na greh Izrailja.
32U to vreme poče Gospod krnjiti Izrailja, jer ih pobi Azailo po svim međama Izrailjevim. 33Od Jordana k istoku sunčanom, svu zemlju galadsku, Gadovu i Ruvimovu i Manasijinu, od Aroira na potoku Arnonu, i Galad i Vasan. 34A ostala dela Jujeva i sve što je činio, i sva junaštva njegova, nisu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevih? 35I počinu Juj kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na njegovo se mesto zacari Joahaz sin njegov. 36A carova Juj nad Izrailjem u Samariji dvadeset i osam godina.
Trenutno izabrano:
2. Carevi 10: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN