Dela apostolska 12:7-25
Dela apostolska 12:7-25 SRP1865
I gle, anđeo Gospodnji pristupi, i svetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: Ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. A anđeo mu reče: Opaši se, i obuj opanke svoje. I učini tako. I reče mu anđeo: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. I izišavši iđaše za njim, i ne znaše da je to istina što anđeo činjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. A kad prođoše prvu stražu i drugu i dođoše k vratima gvozdenim koja vođahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah odstupi od njega. I kad dođe Petar k sebi reče: Sad zaista vidim da Bog posla anđela svog te me izbavi iz ruku Irodovih i od svega čekanja naroda jevrejskog. I razmislivši dođe kući Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gde behu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi devojka po imenu Roda, da čuje. I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima. A oni joj rekoše: Jesi li ti luda? A ona potvrđivaše da je tako. A oni govorahu: Anđeo je njegov. A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, videše ga, i udiviše se. A on mahnuvši na njih rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reče javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mesto. A kad bi dan, beše ne mala buna među vojnicima, šta to bi od Petra. A kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare, i zapovedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Ćesariju onamo življaše. Jer se Irod srđaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika carevog, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegovog carstva. A u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sedavši na presto govoraše im; a narod vikaše: Ovo je glas Božji, a ne čovečiji. Ali ujedanput udari ga anđeo Gospodnji: jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crvi izdahnu. A reč Božija rastijaše i množaše se. A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom Jovana koji se zvaše Marko.

