YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

Luki 1:6-45

Luki 1:6-45 SRP1865

A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi. I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja. A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov. I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme. I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj. A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. Jer u Boga sve je moguæe što reèe. A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje. A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.