Luki 1
1
1Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama, 2Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše: 3Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile, 4Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio. 5U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta. 6A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. 7I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari. 8I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, 9Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi. 10I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja. 11A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. 12I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. 13A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. 14I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. 15Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; 16I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; 17I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov. 18I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. 19I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. 20I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme. 21I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi. 22A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. 23I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj. 24A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: 25Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. 26A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret 27K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. 28I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. 29A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? 30I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. 31I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; 33I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. 34A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? 35I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. 36I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. 37Jer u Boga sve je moguæe što reèe. 38A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje. 39A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. 40I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. 41I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, 42I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 43I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? 44Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 45I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. 46I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; 47I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, 48Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; 49Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; 50I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje. 51Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova. 52Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene. 53Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. 54Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; 55Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. 56Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj. 57A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina. 58I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. 59I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. 60I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan. 61I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime. 62I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime. 63I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi. 64I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga. 65I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj. 66I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim. 67I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi: 68Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, 69I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega, 70Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka 71Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas; 72Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, 73Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati 74Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha, 75I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi. 76I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put; 77Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh, 78Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine; 79Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira. 80A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
Trenutno izabrano:
Luki 1: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN