Priče Solomunove 14
14
Pohvala pravoj mudrosti u čovečijem životu.
1Mudra žena zida kuću svoju,
a luda svojim rukama raskopava.
2Ko hodi pravo, boji se Gospoda;
a ko je opak na svojim putevima, prezire Ga.
3U ustima je bezbožnikovim prut oholosti,
a mudre čuvaju usta njihova.
4Gde nema volova, čiste su jasle;
a obilata je letina od sile volovske.
5Istinit svedok ne laže,
a lažan svedok govori laž.
6Podsmevač traži mudrost, i ne nahodi je;
a razumnom je znanje lako naći.
7Idi od čoveka bezumnog,
jer nećeš čuti pametne reči.
8Mudrost je pametnog da pazi na put svoj,
a bezumlje je bezumnih prevara.
9Bezumnima je šala greh,
a među pravednima je dobra volja.
10Srce svačije zna jad duše svoje;
i u veselje njegovo ne meša se drugi.
11Dom bezbožnički raskopaće se,
a koliba pravednih cvetaće.
12Neki se put čini čoveku prav,
a kraj mu je put k smrti.
13I od smeha boli srce,
i veselju kraj biva žalost.
14Puteva svojih nasitiće se ko je izopačenog srca,
ali ga se kloni čovek dobar.
15Lud veruje svašta,
a pametan pazi na svoje korake.
16Mudar se boji i uklanja se od zla,
a bezuman navire i slobodan je.
17Nagao čovek čini bezumlje,
a pakostan je čovek mrzak.
18Ludi nasleđuje bezumlje,
a razboriti venčava se znanjem.
19Klanjaju se zli pred dobrima
i bezbožni na vratima pravednog.
20Ubogi je mrzak i prijatelju svom,
a bogati imaju mnogo prijatelja.
21Ko prezire bližnjeg svog greši;
a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
22Koji smišljaju zlo, ne lutaju li?
A milost i vera biće onima koji smišljaju dobro.
23U svakom trudu ima dobitka,
a govor usnama samo je siromaštvo.
24Mudrima je venac bogatstvo njihovo,
a bezumlje bezumnih ostaje bezumlje.
25Istinit svedok izbavlja duše,
a lažan govori prevaru.
26U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje,
i sinovima je utočište.
27Strah je Gospodnji izvor životu
da se čovek sačuva od prugala smrtnih.
28U mnoštvu je naroda slava caru;
a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
29Ko je spor na gnev, velika je razuma;
a ko je nagao pokazuje ludost.
30Život je telu srce zdravo,
a zavist je trulež u kostima.
31Ko čini krivo ubogome, sramoti Stvoritelja njegovog;
a poštuje Ga ko je milostiv siromahu.
32Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik,
a pravednik nada se i na samrti.
33Mudrost počiva u srcu razumnog čoveka,
a šta je u bezumnima poznaje se.
34Pravda podiže narod,
a greh je sramota narodima.
35Mio je caru razuman sluga,
ali na sramotnog gnevi se.
Trenutno izabrano:
Priče Solomunove 14: SRP1865
Istaknuto
Podeli
Uporedi
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN