2. Ljetopisa 18
18
Jehošafat u savezu s Ahabom
1A Jehošafat je imao obilje bogatstva i časti te se rodbinski povezao s Ahabom.
2I nakon nekoliko godina sišao je k Ahabu u Samariju. A Ahab je zaklao mnoštvo ovaca i goveda za njega i za narod koji je bio s njim, i nagovarao ga je da uzađe s njim na Ramotgilead.
3Nato je Ahab, kralj Izraelov, rekao Jehošafatu, kralju Judinu: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramotgilead?” A on mu je odgovorio: “Ja sam kao ti, i moj je narod kao tvoj narod; i bit ćemo s tobom u ratu.”
4Tada je Jehošafat rekao kralju Izraelovom: “Zatraži već danas, molim te, riječ od GOSPODA.”
5Stoga je kralj Izraelov sakupio proroke, četiri stotine ljudi te im rekao: “Trebamo li poći u boj na Ramotgilead ili da se suzdržim? Nato su oni rekli: “Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke.”
6No Jehošafat je upitao: “Nema li ovdje još jedan prorok GOSPODNJI da i njega zapitamo?”
7Tada je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Ima još jedan čovjek po kome možemo upitati GOSPODA, ali ja ga mrzim jer mi nikada ne prorokuje dobro, nego uvijek zlo. Taj je Mikaja, sin Imlin.” Nato je Jehošafat rekao: “Neka kralj tako ne govori.”
8Zatim je kralj Izraelov pozvao jednoga od njegovih službenika i rekao: “Dovedi brzo Mikaju, sina Imlina.”
9A kralj Izraelov i Jehošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na svome prijestolju, odjeveni u svoje plašteve; i sjedili su na čistini kod ulaza u Samarijska vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.
10Tada si je Zedekija, sin Kenaanin, napravio željezne rogove i rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Njima ćeš bosti Sirijce sve dok ih ne zatreš.’ ”
11I svi su proroci tako prorokovali govoreći: “Idi na Ramotgilead i uspjet ćeš, jer će ga GOSPOD predati kralju u ruke.”
12A glasnik koji je pošao pozvati Mikaju progovorio mu je govoreći: “Gle, riječi prorokâ jednoglasno objavljuju dobro kralju. Stoga, molim te, neka i tvoja riječ bude kao riječ jednoga od njih te i ti progovori što je dobro.”
13Nato je Mikaja rekao: “Tako mi života GOSPODNJEG, baš ono što moj Bog kaže, to ću govoriti.”
14I kad je došao kralju, kralj ga je upitao: “Mikaja, trebamo li poći na Ramotgilead u boj ili da se suzdržim?” Nato mu je on odgovorio: “Idite i uspjet ćete, i bit će vam predani u ruke.”
15Onda mu je kralj rekao: “Koliko puta ću te preklinjati da mi ne govoriš ništa drugo nego istinu u ime GOSPODNJE?”
16Nato je on rekao: “Vidim sav Izrael raspršen po gorama kao ovce koje nemaju pastira. A GOSPOD je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se stoga svaki čovjek u miru vrati kući svojoj.’ ”
17Tada je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće htjeti prorokovati dobro nego zlo?”
18Ponovo je rekao: “Stoga čuj riječ GOSPODNJU; vidio sam GOSPODA gdje sjedi na prijestolju svome, a sva vojska nebeska stajala je s njegove desne strane i s njegove lijeve strane.
19I GOSPOD je rekao: ‘Tko će namamiti Ahaba, kralja Izraelova, da uzađe i padne u Ramotgileadu?’ I jedan je govorio rekavši ovako, a drugi rekavši onako.
20Tada je istupio jedan duh i stao pred GOSPODA te rekao: ‘Ja ću ga namamiti.’ Nato ga je GOSPOD upitao: ‘Kako?’
21A on je odgovorio: ‘Izaći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Tada je GOSPOD rekao: ‘Namamit ćeš ga, te i nadvladati. Izađi i učini baš tako.’
22Stoga sada, evo, GOSPOD je stavio lažljiv duh u usta tih tvojih proroka i izgovorio je GOSPOD zlo protiv tebe.”
23Tada se Zedekija, sin Kenaanin, približio te udario Mikaju po obrazu i rekao: “Kojim putem je Duh GOSPODNJI otišao od mene da bi govorio tebi?”
24A Mikaja je rekao: “Evo, vidjet ćeš onoga dana kada ćeš ulaziti u unutarnje odaje da se sakriješ.”
25Tada je kralj Izraelov rekao: “Uhvatite Mikaju i odvedite ga natrag k Amonu, gradskom upravitelju, i k Joašu, kraljevom sinu.
26Zatim recite: “Ovako govori kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i hranite ga kruhom oskudnim i vodom oskudnom sve dok se ne vratim u miru.’ ”
27Nato je Mikaja rekao: “Ako se zaista vratiš u miru, tada GOSPOD nije govorio po meni.” Zatim je rekao: “Čujte, svi vi narodi!”
Ahabova smrt
28Tako su kralj Izraelov i Jehošafat, kralj Judin, uzašli na Ramotgilead.
29Zatim je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Ja ću se prerušiti i ići u boj, no ti odjeni svoje plašteve.” Tako se kralj Izraelov prerušio i otišli su u boj.
30A sirijski kralj zapovjedio je zapovjednicima bojnih kola koji su bili s njim govoreći: “Ne borite se ni s malim ni s velikim, nego samo s kraljem Izraelovim.”
31I dogodilo se, da kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jehošafata, da su oni rekli: “To je kralj Izraelov.” Stoga su ga opkolili da bi zametnuli borbu. No Jehošafat je zavapio i GOSPOD mu je pomogao; i Bog ih je potaknuo da odstupe od njega.
32Jer se dogodilo, kad su zapovjednici bojnih kola shvatili da to nije kralj Izraelov, da su se odvratili od toga da ga progone.
33A neki je čovjek nasumce odapeo luk i ustrijelio kralja Izraelova između spojeva njegova oklopa. Stoga je kralj rekao svom vozaču bojnih kola: “Okreni ruku svoju da me izvedeš od vojske jer sam ranjen.”
34I boj se toga dana rasplamsao, ali je kralj Izraelov ostao uspravan na svojim bojnim kolima naspram Sirijcima sve do večeri. I za vrijeme zalaska sunca je umro.
Trenutno odabrano:
2. Ljetopisa 18: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA