Djela apostolska 10
10
Petar i Kornelije
1A u Cezareji je bio neki čovjek imenom Kornelije, satnik čete zvane Italska.
2Čovjek pobožan, i koji se boji Boga sa svim svojim domom te je i davao mnogo milodara narodu i neprestano se molio Bogu.
3On je u viđenju, oko devetog sata dana, jasno vidio da anđeo Božji ulazi k njemu i govori mu: “Kornelije!”
4I on ga je pogledao, uplašio se te rekao: “Što je, Gospodine?” A on mu je rekao: “Tvoje su molitve i tvoji milodari uzišli kao podsjetnica pred Boga.
5A sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar.
6On se je smjestio kod nekog Šimuna, kožara, čija je kuća uz more; on će ti reći što moraš činiti.”
7A kad je anđeo koji je govorio Korneliju otišao, dozvao je dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno služili.
8I kada im je sve to izložio, poslao ih je u Jopu.
9A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, uzišao je Petar oko šestog sata na krov moliti se.
10I jako je ogladnio, te zaželio nešto pojesti. I dok su mu pripremali, pao je u zanos
11i ugledao otvoreno nebo i neku posudu, sličnu velikom platnu svezanom s četiri kraja, kako silazi na njega i spušta se na zemlju.
12U njoj su bili svakovrsni četveronošci zemaljski i zvijeri, i gmazovi i ptice nebeske.
13I došao mu je glas: “Ustani, Petre, kolji i jedi!”
14A Petar je rekao: “Ne nikako, Gospodine, jer nikada nisam jeo ništa prosto i nečisto.”
15A glas mu je opet po drugi put progovorio: “Što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!”
16To se ponovilo tri puta, i posuda je ponovo bila ponesena u nebo.
17A dok se je Petar u sebi dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje je gledao, gle, ljudi koje je poslao Kornelije stali su na vrata, pošto su se raspitali za Šimunovu kuću.
18I pozvali su i upitali je li se Šimun koji je nazvan Petar smjestio ondje?
19A dok je Petar razmišljao o viđenju, Duh mu je rekao: “Gle, traže te tri čovjeka.”
20Stoga ustani, siđi i pođi s njima i ništa ne sumnjaj, jer sam ih ja poslao!”
21Tada je Petar sišao k tim ljudima, koje je k njemu poslao Kornelije te rekao: “Evo, ja sam onaj koga vi tražite. Koji je razlog zbog kojeg ste došli?”
22I odgovorili su mu: “Kornelije, satnik, čovjek pravedan i koji se boji Boga i na dobrom glasu među cijelim židovskim narodom, bio je upozoren od Boga po svetom anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje riječi od tebe.”
23Tada ih je pozvao unutra i smjestio. A sutradan je Petar pošao s njima te su mu se pridružila neka braća iz Jope.
24A sljedećeg dana stigli su u Cezareju. I Kornelije ih je čekao, a bio je sazvao svoju rodbinu i bliske prijatelje.
25I dok je Petar ulazio, Kornelije mu je izašao u susret, pao do njegovih nogu te mu iskazao štovanje.
26A Petar ga je podignuo govoreći: “Ustani! I ja sam isto čovjek!”
27I dok je razgovarao s njim, ušao je i našao mnogo onih koji su se sakupili,
28te im rekao: “Vi znate da čovjeku koji je Židov zakonom nije dopušteno družiti se ili pak dolaziti k onomu koji je iz drugog naroda, ali je meni Bog pokazao da nikoga ne zovem prostim ili nečistim.
29Zato sam i došao bez prigovora, čim sam bio pozvan. Stoga bih vas želio upitati s kojom namjerom ste me pozvali?”
30Nato je Kornelije rekao: “Prije četiri dana bio sam u postu sve do ovog časa, i o devetom satu molio sam u svojoj kući, i gle, neki je čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene,
31te rekao: ʻKornelije, uslišana je tvoja molitva i tvoji milodari su spomenuti pred Bogom.
32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar! On se smjestio u kući Šimuna kožara, pokraj mora, koji će kad dođe govoriti s tobom.ʼ
33Stoga sam odmah poslao k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom da čujemo sve što ti je Bog zapovjedio.”
34Tada je Petar otvorio usta i rekao: “Doista, sada shvaćam da Bog nije pristran,
35nego je njemu prihvatljiv u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini što je pravedno.
36Riječ koju je Bog poslao sinovima Izraelovim, propovijedajući mir po Isusu Kristu. (On je Gospodin svih.)
37Vi znate tu riječ, koja je bila razglašena po svoj Judeji, a počelo je u Galileji, poslije krštenja koje je Ivan propovijedao:
38Kako je Bog Isusa iz Nazareta pomazao Svetim Duhom i snagom te kako je on prolazio okolo čineći dobro i ozdravljujući sve koje je Đavao ugnjetavao, jer je Bog bio s njim.
39I mi smo svjedoci svega što je učinio i u zemlji židovskoj i u Jeruzalemu, njega su pogubili i objesili ga na drvo.
40Njega je Bog uskrsnuo treći dan i javno ga očitovao.
41Ne svemu narodu, nego unaprijed od Boga izabranim svjedocima, nama koji smo s njim jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih.
42I on nam je zapovjedio propovijedati narodu i svjedočiti da je on taj koji je od Boga određen da bude sudac živih i mrtvih.
43Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovom prima oslobođenje od grijeha svaki koji u njega vjeruje.”
Pogani primaju Duha Svetoga
44Još dok je Petar govorio te riječi, Duh Sveti se spustio na sve koji su čuli riječ.
45A vjernici iz obrezanja koji su došli s Petrom bili su zapanjeni zato što se i na Pogane izlio dar Duha Svetoga.
46Jer su ih čuli gdje govore jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar progovorio:
47“Može li tko zabraniti vodu, da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga isto kao i mi?”
48I zapovjedio im je da se krste u ime Gospodinovo. Tada su ga zamolili da ostane s njima nekoliko dana.
Trenutno odabrano:
Djela apostolska 10: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA