Postanak 37
37
Josipov san
1A Jakov se naselio u zemlji gdje je otac njegov bio tuđinac, u zemlji kanaanskoj.
2Ovo je naraštaj Jakovljev. Josip je bio star sedamnaest godina kad je napasao stado s braćom svojom; tada je dječak bio sa sinovima Bilhe i sa sinovima Zilpe, koje su bile žene oca njegova. Tako je Josip ocu svom donosio zao glas o njima.
3A Izrael je volio Josipa više nego svu djecu svoju, jer je bio sin njegove staračke dobi, pa mu je načinio ogrtač raznih boja.
4A kad su braća njegova opazila da otac njihov voli njega više nego svu braću njegovu, zamrzili su ga i nisu mogli s njim miroljubivo razgovarati.
5Zatim je Josip usnio san te ga ispripovjedio braći svojoj, a oni su ga još više zamrzili.
6Tada im je rekao: “Poslušajte, molim vas, ovaj san koji sam usnio!
7Jer, evo, vezali smo snopove u polju i, gle, moj se snop podigao i stajao uspravno, a evo, vaši su snopovi stajali okolo te se klanjali snopu mome.”
8Nato su ga braća njegova upitala: “Hoćeš li ti nad nama kraljevati? Ili hoćeš li imati vlast nad nama?” Onda su ga još više zamrzili zbog snova njegovih i zbog riječi njegovih.
9Zatim je usnio još jedan san te ga ispripovjedio braći svojoj i rekao: “Evo, usnio sam još jedan san i, gle, meni su se klanjali sunce i mjesec i jedanaest zvijezda.”
10Onda je ispripovjedio ocu svom i braći svojoj, a otac ga je njegov ukorio te ga upitao: “Kakav je to san što si usnio? Hoćemo li ja i majka tvoja i braća tvoja doista doći pa ti se do zemlje klanjati?”
11Tada su mu braća njegova zavidjela, ali je otac njegov pazio na tu besjedu.
Josipa prodaju njegova braća
12Zatim su braća njegova otišla napasati stado oca svoga u Šekem.
13A Izrael je rekao Josipu: “Zar braća tvoja ne napasaju stado u Šekemu? Dođi, pa ću te poslati k njima.” A on mu je odgovorio: “Evo me.”
14Tada mu je rekao: “Idi, molim te, vidi jesu li ti braća dobro i jesu li stada dobro, pa mi donesi vijest.” Tako ga je otpremio iz doline Hebrona, i on je stigao u Šekem.
15Uto ga je pronašao neki čovjek i, gle, lutao je poljem pa ga je čovjek upitao, govoreći: “Što tražiš?”
16A on je odgovorio: “Tražim braću svoju. Reci mi, molim te, gdje napasaju svoja stada?”
17Nato je čovjek rekao: “Otišli su odavde, jer sam ih čuo kako govore: ‘Hajdemo u Dotan.’ ” Tako je Josip otišao za braćom svojom i našao ih u Dotanu.
18A kad su ga oni izdaleka opazili, prije nego im se približio, urotili su se protiv njega da ga pogube.
19Tada su rekli jedan drugome: “Evo dolazi onaj sanjar!
20Zato, hajde da ga sada pogubimo i bacimo u nekakvu jamu, pa ćemo reći: ‘Proždrla ga je neka zla zvijer’; onda ćemo vidjeti što će biti od snova njegovih!”
21A Ruben je to čuo pa ga izbavio iz ruku njihovih, i rekao: “Nemojmo ga ubiti!”
22Onda im je Ruben rekao: “Ne prolijevajte krv! Bacite ga u onu jamu što je u pustinji i ne stavljajte ruke na njega!”, da bi ga mogao izbaviti iz ruku njihovih te ga vratiti ocu njegovu.
23I dogodilo se, kad je Josip stigao braći svojoj, da su oni s Josipa svukli ogrtač njegov, ogrtač raznih boja što je bio na njemu,
24pa su ga odnijeli i bacili u jamu; a jama je bila prazna, u njoj nije bilo vode.
25Zatim su sjeli da bi jeli kruh; onda su podigli oči svoje i pogledali i, gle, dolazila je karavana Išmaelaca iz Gileada s devama svojim, noseći mirodije i balzam i smirnu; prevozeći ih dolje u Egipat.
26Tada je Juda rekao braći svojoj: “Kakva je dobit ako pogubimo brata svoga i krv njegovu sakrijemo?
27Hajdemo ga prodati Išmaelcima i neka se ruka naša ne digne na njega, jer je on brat naš, tijelo naše! I braća su bila zadovoljna.
28Uto su ondje prolazili midijanski trgovci; onda su podigli i izvukli Josipa iz jame, te su Josipa prodali Išmaelcima za dvadeset srebrnjaka, a oni su Josipa doveli u Egipat.
29Zatim se Ruben vratio k jami i, gle, Josipa nije bilo u jami; tada je razderao odjeću svoju,
30pa se vratio braći svojoj i rekao: “Nema dječaka; a ja, kamo ću ja otići?”
31A oni su uzeli ogrtač Josipov te zaklali jarića i umočili ogrtač u krv;
32onda su poslali ogrtač raznih boja i donijeli ga ocu svom te rekli: “Ovo smo našli. Prepoznaj sada, je li to ogrtač sina tvog ili nije.”
33A on ga je prepoznao te rekao: “To je ogrtač sina moga! Zla zvijer ga je proždrla! Josip je bez sumnje raskomadan!”
34Tada je Jakov razderao odjeću svoju i stavio kostrijet na bokove svoje i tugovao za sinom svojim mnogo dana.
35Zatim su došli svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove tješiti ga, ali se on odbijao utješiti; onda je rekao: “Od tuge ću sići k sinu svome u grob.” Tako ga je otac njegov oplakivao.
36A Midijanci su ga prodali u Egipat Potifaru, časniku faraonovu, zapovjedniku straže.
Trenutno odabrano:
Postanak 37: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA