Izaija 42
42
GOSPODNJI izabrani sluga
1“Evo sluge moga koga podupirem, izabranika moga u kome uživa duša moja! Stavio sam duha svoga na njega, on će donijeti sud Poganima.
2Neće on vikati ni uzdizati se, niti će činiti da se glas njegov na ulici čuje.
3Trske stučene neće prelomiti i tinjajućeg stijenja neće ugasiti; on će sud izvesti k istini.
4Neće odustati niti se obeshrabriti sve dok na zemlji ne uspostavi sud; i otoci će čekati zakon njegov.”
5Ovako govori Bog, GOSPOD, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, onaj koji je rasprostro zemlju i ono što iz nje izlazi, onaj koji daje dah ljudima na njoj i duh onima što hode po njoj.
6Ja, GOSPOD, pozvao sam te u pravednosti i ja ću držati ruku tvoju; i čuvat ću te i tebe postaviti kao savez narodu, kao svjetlo Poganima,
7da otvoriš slijepima oči, da sužnje izvedeš iz tamnice i one koji sjede u tami iz kuće tamničke.
8Ja sam GOSPOD, to je ime moje; i slavu svoju neću dati drugome niti hvalu svoju likovima izrezbarenim.
9Evo, ono prijašnje ispunilo se, a ono novo objavljujem; prije nego što se pokažu, o njima vam govorim.”
10Pjevajte GOSPODU pjesmu novu, i hvalu njegovu s nakraj zemlje: vi koji silazite na more, i sve što je u njemu, otoci i stanovnici njihovi.
11Neka pustinja i gradovi njezini glas svoj podignu, naselja što ih Kedar nastanjuje. Neka pjevaju stanovnici stijene, neka kliču s vrhova gorskih!
12Neka daju slavu GOSPODU, i neka otocima objave hvalu njegovu.
13GOSPOD će izaći kao junak, kao ratnik će ljubomoru pobuditi. Povikat će, da, riknut će, nadvladat će neprijatelje svoje.
14“Dugo sam šutio, tiho sam bio i suzdržavao se; sada vičem kao žena kad rađa; uništit ću i prožderat ću odjednom.
15Opustošit ću gore i brda, i isušiti sve bilje njihovo; i od rijeka ću načiniti otoke, a jezera isušiti.
16I slijepe ću izvesti na put kojeg nisu poznavali, vodit ću ih stazama koje nisu poznavali. Pred njima ću tamu u svjetlost pretvoriti i sve što je iskrivljeno izravnati. To je ono što ću za njih učiniti i neću ih napustiti.”
17Vratit će se nazad, jako će se posramiti oni koji se pouzdaju u likove izrezbarene, koji lijevanim kipovima govore: “Vi ste bogovi naši.”
18Čujte, vi gluhi; i pogledajte, vi slijepi, da možete vidjeti.
19Tko je slijep ako ne moj sluga? Ili gluh kao moj glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao onaj koji je besprijekoran i slijep kao sluga GOSPODNJI?
20Mnogo toga si vidio, no nisi se obazirao; otvaraš uši, ali on ne čuje.
21GOSPOD je potpuno zadovoljan radi pravednosti njegove; Zakon će on uzveličati i učiniti ga časnim.
22Ali ovaj je narod pokraden i opljačkan; svi su oni uhvaćeni u rupama i sakriveni u tamnicama. Oni su kao plijen i nitko ih ne izbavlja; kao grabež i nitko ne govori: “Vrati!”
23Tko će među vama ovome uho prikloniti? Tko će slušati i čuti o vremenu koje dolazi?
24Tko je Jakova predao za plijen, i Izraela pljačkašima? Nije li GOSPOD, onaj protiv koga smo sagriješili? Jer oni nisu htjeli ići putevima njegovim niti su bili poslušni Zakonu njegovom.
25Stoga je na njega izlio jarost srdžbe svoje i silinu bitke: i ona ga je zapalila unaokolo, ali on to nije spoznao; i spržilo ga je, ali on to nije uzeo k srcu.
Trenutno odabrano:
Izaija 42: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA