Job 10
10
Job nastavlja besjedu
1Duša je moja iscrpljena od života moga, ispusti ću od sebe jadikovku svoju, u gorčini duše svoje progovorit ću.
2Reći ću Bogu: ‘Nemoj me osuditi! Pokaži mi zašto se nadmećeš sa mnom.
3Zar ti je drago da me tlačiš, da djelo ruku svojih prezreš, te da daješ svjetlo savjetima opakih?
4Zar su ti oči tjelesne? Ili zar vidiš kao što čovjek vidi?
5Zar su dani tvoji kao dani čovjekovi? Jesu li godine tvoje kao dani ljudski,
6da si nepravdu moju ispitao i grijeh moj istražio?
7Znaš da nisam opak, i da nema nikoga koji me iz tvoje ruke može izbaviti.
8Tvoje su me ruke načinile, i oblikovale me zajedno sa svih strana, a ipak me ti uništavaš!
9Sjeti se, zaklinjem te, da si me kao glinu načinio; i zar ćeš me u prah ponovo vratiti?
10Nisi li me kao mlijeko izlio i poput sira me zgrušao?
11Odjenuo si me kožom i mesom, i kostima i tetivama si me opleo.
12Dodijelio si mi život i naklonost, i pohod tvoj sačuvao je duh moj.
13I to si u srcu svome sakrio, i znam da je to kod tebe.
14Ako li sagriješim, tada me ti obilježiš te me nećeš odriješiti od nepravde moje.
15Ako sam opak, jao meni, a ako li sam pravedan, ipak ni glavu neću dići. Sit sam sramote, stoga pogledaj moju tjeskobu!
16Jer se ona povećava. Loviš me kao bijesan lav, i opet na meni pokazuješ da si čudesan.
17Obnavljaš svjedočanstva svoja protiv mene, i nada mnom povećavaš jarost svoju; smjene i bojne su protiv mene.
18Zašto si me onda iz utrobe izveo? Da sam li bar duh predao i da me nijedno oko nije vidjelo!
19Bio bih kao da me ni bilo nije, bio bih iz utrobe u grob odnesen.
20Nije li malo dana mojih? Prestani onda, pusti me na miru, da se još malo tješim,
21prije nego odem ondje odakle se neću vratiti, i to u zemlju tame i sjene smrti,
22zemlju tame, poput tame sâme i sjene smrti u kojoj nema reda, i gdje je svjetlost poput tame.’ ”
Trenutno odabrano:
Job 10: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA