Luka 10
10
Poslanje sedamdesetorice
1Poslije toga Gospodin je odredio i drugu sedamdesetoricu te ih poslao po dvojicu pred licem svojim u svaki grad i mjesto kamo je sâm htio doći.
2Stoga im je govorio: “Žetva je doista velika, ali radnika je malo. Molite zato Gospodara žetve kako bi poslao radnike u svoju žetvu.
3Idite! Evo, ja vas šaljem kao janjce među vukove.
4Ne nosite ni novčanik, ni torbe, ni obuće; i nikoga na putu ne pozdravljajte!
5A u koju god kuću uđete, najprije recite: ʻMir ovoj kući!ʼ
6I ako ondje bude sin mira, počinut će vaš mir na njoj; ako li ne, vratit će se k vama.
7I u toj kući ostanite; jedite i pijte ono što vam daju, jer je radnik vrijedan svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.
8I u koji god grad uđete, i prime vas, jedite ono što se pred vas stavlja!
9I ozdravljajte bolesnike koji su u njemu i govorite im: ʻKraljevstvo Božje približilo se k vama!ʼ
10A u koji god grad uđete i ne prime vas, izađite na njegove ulice i recite;
11ʻI prašinu iz vašega grada, koja se prilijepila za nas, otresamo na vas. Ipak ovo znajte da se kraljevstvo Božje približilo k vama!ʼ
12Ali kažem vam da će Sodomi biti podnošljivije u onaj dan nego tome gradu.
13Jao tebi, Korazine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, već bi se odavno pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.
14Ali će Tiru i Sidonu biti podnošljivije na Sudu nego vama.
15I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš se strovaliti!
16Tko vas sluša, mene sluša; i tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji me je poslao.”
17I vratila su se sedamdesetorica s radošću govoreći: “Gospodine, i đavoli nam se u tvoje ime pokoravaju.”
18A on im je rekao: “Gledao sam Sotonu kako kao munja pada s neba!
19Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i škorpionima, i nad svom silom neprijateljskom, i ništa vam neće moći nauditi.
20Ali ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radije radujte što su vam imena zapisana u nebu!”
21U taj isti čas Isus se obradovao u duhu i rekao: “Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih, a otkrio to nejačadi. Da, Oče, jer je to bilo dobro u tvojim očima.
22Sve mi je predao Otac moj, i nitko ne zna tko je Sin, osim Oca, i tko je Otac, osim Sina, i onoga kome ga Sin hoće otkriti.”
23I okrenuo se prema svojim učenicima i rekao im nasamo: “Blažene su oči koje gledaju ono što vi gledate!”
24Jer kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, a nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, a nisu čuli.”
Milosrdni Samarijanac
25I gle, ustao je neki zakonoznanac pa ga iskušavao govoreći: “Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?”
26On ga je upitao: “Što piše u Zakonu? Kako čitaš?”
27A on je odgovorio rekavši: “Ljubi Gospodina, Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga sebe!”
28A Isus mu je rekao: “Ispravno si odgovorio. To čini pa ćeš živjeti.”
29Ali on se htio opravdati pa je upitao Isusa: “A tko je moj bližnji?”
30A Isus je odgovorio rekavši: “Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike koji su ga svukli i izranili te otišli i ostavili ga polumrtva.
31A slučajno je onim putem silazio neki svećenik, i kad ga je opazio, zaobišao ga je.
32A tako i neki Levit, kad je bio na tom mjestu, došao je, pogledao ga i zaobišao.
33A neki je Samarijanac putujući došao do njega, i kad ga je vidio, sažalio se nad njim,
34te prišao, povio mu rane i zalio ih uljem i vinom, pa ga posjeo na svoju životinju, odnio ga u svratište i pobrinuo se za njega.
35A sutradan, kad je odlazio, izvadio je dva dinara, dao ih domaćinu i rekao mu: ʻPobrini se za njega, a što god više potrošiš, ja ću ti na svom povratku isplatiti.ʼ
36Što dakle ti misliš, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?”
37A on je rekao: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” Tada mu je Isus rekao: “Idi pa i ti čini tako!”
Isus posjećuje Mariju i Martu
38I dogodilo se, dok su putovali, da je on ušao u neko selo; a neka žena, imenom Marta, primila ga je u svoju kuću.
39A ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala riječ njegovu.
40A Marta je bila zauzeta oko mnogog posluživanja pa mu je prišla i rekla: “Gospodine, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavila samu posluživati? Reci joj stoga da mi pomogne!”
41A Isus joj je odgovorio rekavši: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo čega,
42ali je jedno potrebno. A Marija je odabrala onaj dobar dio koji joj se neće oduzeti.”
Trenutno odabrano:
Luka 10: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA