Luka 8
8
Usporedba o sijaču
1I dogodilo se zatim da je on prolazio kroz sve gradove i sela propovijedajući i navješćujući radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. A s njim su bila dvanaestorica,
2i neke žene koje su bile ozdravljene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje je izašlo sedam đavla,
3i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, Suzana i mnoge druge koje su mu posluživale od svoga imetka.
4I kad se okupilo mnogo naroda, a dolazili su k njemu iz svakoga grada, govorio im je u usporedbi:
5“Sijač je izašao sijati svoje sjeme. I dok je sijao, neko je palo pokraj puta i bilo pogaženo, i ptice su ga nebeske pozobale.
6A drugo je palo na kamen; i čim je izniknulo, osušilo se, jer nije imalo vlage.
7I drugo je palo među trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.
8A drugo je palo na dobru zemlju te naraslo i donijelo stostruk rod.” Kad je ovo rekao, viknuo je: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
9A njegovi su ga učenici upitali govoreći: “Što bi bila ta usporedba?”
10A on je odgovorio: “Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali drugima je dano u usporedbama, ʻda gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.ʼ
11A ovo je usporedba: Sjeme je Božja riječ.
12Ovi pokraj puta, jesu oni koji slušaju; zatim dolazi Đavao i otima Riječ iz njihova srca, da ne bi povjerovali i spasili se.
13Ovi na kamenu, to su oni, koji kad slušaju, primaju Riječ s radošću, ali takvi nemaju korijena; oni za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.
14A ono što je palo među trnje, to su oni koji slušaju, i odlaze, te se uguše pod brigama, bogatstvom i životnim užicima i ne donesu zrelog ploda.
15A ono što je u dobroj zemlji, to su oni koji, pošto su slušali, čuvaju Riječ u dobru i plemenitu srcu i donose plod u strpljivosti.
16Nitko, kad zapali svijeću, ne pokriva je posudom ili stavlja pod postelju, već je postavlja na svijećnjak, da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlo.
17Jer ništa nije tajno što neće biti očitovano, ni skriveno što se neće saznati i na vidjelo izaći.
18Pazite stoga kako slušate! Jer tko ima, njemu će se dati; a tko nema, od njega će se oduzeti i ono što misli da ima.”
Isusova prava obitelj
19Zatim su došli k njemu majka i braća njegova, i nisu mu mogli prići zbog mnoštva.
20Tada su mu neki javili govoreći: “Tvoja majka i braća tvoja stoje vani, žele te vidjeti!”
21A on im je odgovorio rekavši: “Majka moja i braća moja su ovi koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.”
Stišavanje oluje
22I dogodilo se jednog dana da je on ušao u lađu sa svojim učenicima i rekao im: “Prijeđimo na onu stranu jezera!” I isplovili su.
23I dok su plovili, on je zaspao. Uto se na jezero spustio olujni vjetar i voda je punila lađu, te su bili u pogibli.
24Tada su mu prišli i probudili ga govoreći: “Učitelju, učitelju, ginemo!” Onda je on ustao, ukorio vjetar i razbješnjelu vodu te su prestali; i nastala je tišina.
25A njima je rekao: “Gdje vam je vjera?” A oni su se, prestrašeni, začudili govoreći jedan drugomu: “Kakav je to čovjek! Jer on zapovijeda vjetrovima i vodi te mu se oni pokoravaju?”
Ozdravljen opsjednuti Gadarenac
26I doplovili su u gadarenski kraj, koji je nasuprot Galileji.
27I dok je on izlazio na kopno, u susret mu je iz grada došao neki čovjek koji je dugo vremena imao đavle, i nije oblačio odjeću niti je boravio u kući, već u grobovima.
28Kad je opazio Isusa, kriknuo je i pao pred njega te jakim glasom rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te, ne muči me!”
29Jer je Isus zapovjedio nečistom duhu da izađe iz toga čovjeka; jer ga je mnogo puta zgrabio pa su ga čuvali vezanog lancima i okovima, a on bi raskidao sveze i đavao bi ga tjerao u pustinju.
30A Isus ga je upitao govoreći: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio: “Legija,” jer su mnogi đavli ušli u njega.
31I zaklinjali su ga da im ne zapovjedi da odu u bezdan.
32A ondje je bilo veliko krdo svinja koje je paslo na gori, pa su ga zaklinjali da im dopusti ući u njih; i on im je dopustio.
33Tada su đavli izašli iz tog čovjeka i ušli u svinje, te je krdo svinja naglo jurnulo niz obronak u jezero, i utopilo se.
34Kad su oni koji su ih pasli vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i otišli te razglasili to u gradu i po selima.
35Tada su izašli vidjeti što se dogodilo te su došli k Isusu i našli čovjeka iz koga su izašli đavli gdje sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.
36A oni koji su to vidjeli, ispripovjedili su im kako je ozdravio onaj što je bio opsjednut đavlima.
37Tada ga je sve ono mnoštvo iz okolice gadarenske zaklinjalo da ode od njih, jer su bili obuzeti velikim strahom. I on je ušao u lađu te se vratio.
38A onaj čovjek iz koga su izašli đavli usrdno ga je molio da bude s njime, ali Isus ga je otpustio govoreći:
39“Vrati se kući svojoj i ispričaj kako ti je veliko djelo Bog učinio!” I on je otišao razglašujući po cijelom gradu kako mu je veliko djelo Isus učinio.
Ozdravljenje žene i uskrisenje Jairove kćeri
40I dogodilo se, kad se Isus vratio, da ga je narod rado primio, jer su ga svi očekivali.
41I gle, došao je neki čovjek, po imenu Jair, a on je bio nadstojnik sinagoge, te pao Isusu pred noge i zaklinjao ga da uđe u njegovu kuću;
42jer je on imao kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona je umirala. A dok je on onamo išao, ljudi su ga naguravali.
43A neka žena, koja je dvanaest godina imala izljev krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a da je nijedan nije mogao izliječiti,
44prišla mu je odostraga i dotakla se ruba njegove odjeće te joj je izljev krvi odmah prestao.
45A Isus je upitao: “Tko me se dotaknuo?” Kad su svi zanijekali, Petar i oni što su bili s njim rekli su: “Učitelju, mnoštvo te naroda nagurava i pritiska, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ”
46A Isus je rekao: “Netko me se dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz mene izašla snaga.”
47A kad je žena vidjela da se nije mogla sakriti, došla je drhteći i pala pred njega te mu ispripovjedila pred svim narodom iz kojeg razloga ga se dotakla i kako je odmah ozdravila.
48A on joj je rekao: “Kćeri, ohrabri se, vjera te tvoja ozdravila, idi u miru!”
49Dok je on još govorio, došao je jedan iz kuće nadstojnika sinagoge govoreći njemu: “Tvoja je kći umrla; ne uznemiravaj Učitelja!”
50A kad je to Isus čuo, odgovorio mu je govoreći: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će ozdraviti!”
51I kad je ušao u kuću, nikome nije dopustio ući, osim Petru i Jakovu i Ivanu te ocu i majci djevojčice.
52A svi su plakali i naricali za njom. A on je rekao: “Ne plačite, ona nije umrla, već spava!”
53I oni su mu se podsmjehivali, znajući da je umrla.
54A on ih je sve istjerao van te ju je primio za ruku i dozvao je govoreći: “Djevojčice, ustani!”
55I njen se duh vratio te je odmah ustala, a on je zapovjedio da joj daju jesti.
56A njeni su se roditelji zapanjili, ali im je on naložio da nikome ne govore što se dogodilo.
Trenutno odabrano:
Luka 8: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA