Marko 5
5
Ozdravljen opsjednuti Gadarenac
1Tada su došli na drugu stranu mora u gadarenski kraj.
2I kad je izašao iz lađe, odmah mu je iz grobnica izašao u susret neki čovjek s nečistim duhom,
3koji je imao prebivalište u grobnicama. I nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima;
4jer je često bio vezan okovima i lancima, ali je pokidao lance i potrgao okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5I neprestano je, noću i danju, bio po gorama i po grobnicama; vrištao je i sâm sebe rezao kamenjem.
6Ali kad je izdaleka opazio Isusa, dotrčao je i iskazao mu štovanje
7te je povikao jakim glasom i rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te Bogom, ne muči me!”
8Jer mu je rekao: “Izađi, nečisti duše, iz ovog čovjeka!”
9Tada ga je upitao: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio rekavši: “Ime mi je Legija, jer nas je puno.”
10I preklinjao ga je mnogo da ih ne istjera iz tog kraja.
11A ondje je blizu gora paslo veliko krdo svinja.
12I svi su ga đavli preklinjali govoreći: “Pošalji nas u svinje da u njih uđemo!”
13I odmah im je Isus dopustio. I nečisti su duhovi izašli i ušli u svinje, i krdo se, a bilo je oko dvije tisuće svinja, sjurilo niz padinu u more te se podavilo u moru.
14A oni koji su pasli svinje, pobjegli su i razglasili to po gradu i po zaseocima. I ljudi su izašli vidjeti ono što se dogodilo.
15Tada su došli k Isusu i vidjeli onoga koji je bio opsjednut đavlom i imao Legiju gdje sjedi već odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.
16A koji su to vidjeli, ispričali su im što se dogodilo s onim koji je bio opsjednut đavlom, i u vezi onih svinja.
17I počeli su ga moliti da ode iz njihovih područja.
18A kad je ulazio u lađu, onaj koji je bio opsjednut đavlom molio ga je da bude s njim,
19ali mu Isus nije dopustio, već mu je rekao: “Pođi svojoj kući, k svojima i javi im koliko ti je toga Gospodin učinio i smilovao ti se!”
20I on je otišao te počeo razglašavati u Dekapolu koliko toga mu je Isus učinio; i svi su se čudili.
Ozdravljenje žene i uskrisenje Jairove kćeri
21I kad je Isus ponovo prešao lađom na onu stranu, skupilo se k njemu mnogo naroda; a bio je pokraj mora.
22I, gle, došao je jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair; i kad ga je ugledao, pao je do njegovih nogu,
23te ga silno zaklinjao govoreći: “Moja kćerkica je na samrti! Molim te, dođi, položi ruke svoje na nju da ozdravi i poživi!”
24Tada je Isus pošao s njim, a slijedilo ga je mnogo naroda i naguravalo ga.
25A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi
26i mnogo propatila od brojnih liječnika te potrošila sve što je imala, i nije joj ništa koristilo, nego je još pošlo nagore,
27kad je čula za Isusa, došla je u mnoštvo odostraga i dotakla se njegove odjeće.
28Jer je govorila: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću!”
29I odmah je presahnuo izvor njezine krvi, pa je osjetila u tijelu da je ozdravila od te muke.
30A Isus je odmah znao u sebi da je iz njega izašla snaga te se okrenuo prema mnoštvu i upitao: “Tko se dotaknuo moje odjeće?”
31A učenici su mu rekli: “Vidiš kako te mnoštvo nagurava, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ”
32Tada je pogledao unaokolo kako bi vidio onu koja je to učinila.
33A žena je, znajući što se u njoj dogodilo, bojeći se i drhteći došla i pala pred njega te mu ispričala svu istinu.
34A on joj je rekao: “Kćeri, vjera te je tvoja ozdravila, idi u miru i budi zdrava od svoje muke!”
35Dok je on još govorio, došli su neki iz doma nadstojnika sinagoge govoreći: “Tvoja kćer je umrla! Zašto dalje uznemiruješ Učitelja?”
36Čim je Isus čuo riječ što je bila izgovorena, rekao je nadstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
37I nije dopustio nikome da ga slijedi, osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.
38Tada je došao do kuće nadstojnika sinagoge i ugledao metež i one što su plakali i silno naricali.
39I kad je ušao, rekao im je: “Zašto bučite i plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava!”
40Nato su mu se podsmjehivali. Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i majku djevojčice i one koji su bili s njim, te je ušao tamo gdje je ležala djevojčica.
41Onda je uzeo djevojčicu za ruku te joj rekao: “Talita kumi!”, što je prevedeno: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!”
42I djevojčica je odmah ustala i hodala budući da je imala dvanaest godina. I zapanjili su se u velikom čuđenju.
43A on im je strogo naložio da to nitko ne dozna, i zapovjedio da joj daju jesti.
Trenutno odabrano:
Marko 5: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA