Rimljanima 1
1
Pozdrav
1Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odvojen za evanđelje Božje,
2koje je Bog unaprijed obećao po svojim prorocima u Svetim pismima,
3o svome Sinu, Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je po tijelu proizašao iz sjemena Davidova,
4i proglašen Sinom Božjim, u snazi, po duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih;
5po kome smo primili milost i apostolstvo za poslušnost vjere među svim narodima, radi njegovog imena,
6među kojima ste i vi, pozvani od Isusa Krista.
7Svima koji su u Rimu, ljubljenima Božjim, pozvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
Zahvala i molitve
8Ponajprije, zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što je vjera vaša navještena po cijelom svijetu.
9Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u evanđelju Sina njegova, da vas se neprekidno spominjem uvijek u svojim molitvama,
10moleći da mi nekako, po volji Božjoj, sad napokon uspije doći k vama.
11Jer čeznem vidjeti vas, da vam predam izvjestan duhovni dar za vaše učvršćenje,
12to jest da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom i mojom.
13A ne bih htio, braćo, da ne znate kako sam često namjeravao doći k vama, i sve dosad sam bio spriječen, da i među vama imam koji plod kao i među ostalim Poganima.
14Dužnik sam i Grcima i Barbarima, i mudrima i nerazumnima.
15Tako sam, koliko je do mene, spreman i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje.
16Jer se ne stidim evanđelja Kristova, jer je ono snaga Božja na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, onda i Grku.
17Jer se u njemu otkriva pravednost Božja, od vjere k vjeri, kao što je zapisano: “A pravednik će po vjeri živjeti.”
Krivnja Pogana
18Jer se s neba otkriva gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu potiskuju nepravednošću.
19Što se može spoznati o Bogu, očituje se u njima, jer im je Bog to pokazao.
20Jer se ono nevidljivo njegovo od stvaranja svijeta, i njegova vječna snaga i Božanstvo, prosuđivanjem jasno opaža po onome što je stvorio; tako da su bez isprike.
21Jer kad su prepoznali Boga, nisu ga proslavili kao Boga, niti mu zahvalili, nego su postali isprazni u svojim mozganjima te je potamnjelo njihovo bezumno srce.
22Tvrdeći da su mudri, poludjeli su,
23i zamijenili slavu neraspadljivog Boga obličjem, slikom raspadljivog čovjeka, i ptica, i četveronožaca i gmazova.
24Zato ih je Bog u požudama njihovih srdaca i predao nečistoći, da među sobom sramote svoja tijela,
25one koji su istinu Božju zamijenili za laž te štovali i služili stvorenju više nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen zauvijek. Amen.
26Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima, jer su i žene njihove zamijenile naravno općenje za protunaravno.
27A tako su se i muškarci, budući da su ostavili naravno općenje sa ženom, raspalili u svojoj požudi jedan za drugim: muškarci s muškarcima čine što je bestidno i sami na sebi primaju naplatu koja priliči njihovoj nastranosti.
28I kako nisu smatrali vrijednim držati se Boga u svojoj spoznaji, Bog ih je predao odmetnutom umu, da čine što ne dolikuje,
29puni svakovrsne nepravednosti, bludništva, opačine, pohlepe, zlobe; puni zavisti, ubojstva, prepiranja, prijevare, zluradosti; doušnici,
30klevetnici, bogomrsci, drznici, oholice, hvalisavci, izmišljači zala, neposlušni roditeljima,
31nerazumni, nepouzdani, bezosjećajni, nepomirljivi, nemilosrdni,
32koji znajući presudu Božju, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, ne samo da to čine nego i ugađaju onima koji to čine.
Trenutno odabrano:
Rimljanima 1: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA