Rimljanima 9
9
Božja pravednost i milosrđe
1Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome,
2da je tjeskoba moja velika i neprekidna tuga u srcu mome.
3Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.
4Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja;
5njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.
6Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,
7niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,
8to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.
9Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”
10I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;
11(Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;)
12njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,
13kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”
14Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!
15Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”
16Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
17Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”
18Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.
19Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?”
20O čovječe, pa tko si ti da proturječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?”
21Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu?
22A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo strpljivosti posude gnjeva pripravljene za propast,
23da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu:
24čak i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana?
25Kao što i u Hošei govori: “Narod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom.
26I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ʻVi niste narod mojʼ, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.”
27Izaija također viče o Izraelu: “Ako li broj sinova Izraelovih bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti.
28Jer će djelo završiti i skratiti ga u pravednosti, zato što će Gospodin ostvariti skraćeno djelo na zemlji.”
29I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”
Židovima ponuđeno evanđelje
30Što ćemo onda reći? Da su Pogani koji nisu težili za pravednošću stekli pravednost, ali pravednost koja je od vjere.
31A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, do zakona pravednosti nije stigao.
32Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego tako kao po djelima zakona. Jer su se spotakli o kamen spoticanja,
33kao što je zapisano: “Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”
Trenutno odabrano:
Rimljanima 9: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA