Ivan 12:20-50

Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka. Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji, a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu. Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu. Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod. Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek. Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast. Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao. Oče, proslavi svoje ime!« Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.« A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo. Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.« Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas. Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen. Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.« Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti. Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?« Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide. Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći. Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali. Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: »Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci i komu se pokazala Božja snaga?« A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao: »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca, da ne vide očima i ne razumiju srcima, ‘da se ne obrate meni’, kaže Bog, ‘da ih izliječim’.« Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu. Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge. Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog. Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao. Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao. Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami. Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti. Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan. Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam. I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.«