Luka 1
1
Luka piše o Isusovom životu
1Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. 2Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. 3I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. 4Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.
Zaharija i Elizabeta
5U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. 6Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. 7No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari.
8Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. 9Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. 10Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. 11Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. 12Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. 13No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. 14On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja 15jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. 16Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. 17A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.«
18Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.«
19Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. 20A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.«
21Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. 22Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. 23Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući.
24Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: 25»Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«
Navještaj Isusovog rođenja
26Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, 27k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. 28Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.«
29Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav.
30Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. 31Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. 33On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.«
34Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!«
35Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. 36Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! 37Bogu ništa nije nemoguće.«
38Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.
Marijin posjet Zahariji i Elizabeti
39Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. 40Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. 41Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom. 42Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno! 43Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni? 44Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. 45Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.«
Marija slavi Boga
46Na to je Marija rekla:
»Moja duša slavi Gospodina
47i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju,
48jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju.
Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom
49jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari.
Sveto je ime njegovo.
50Iz pokoljenja u pokoljenje
iskazuje milost onima koji ga se boje.
51Svojom je rukom učinio silna djela:
raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni.
52Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja,
a ponizne je uzvisio.
53Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima,
a bogataše poslao od sebe praznih ruku.
54Pomogao je svom slugi, Izraelu,
sjetio se svoga milosrđa,
55kao što je zauvijek obećao našim precima,
Abrahamu i njegovim potomcima.«
56Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.
Ivanovo rođenje
57Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina. 58Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom.
59Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu. 60No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.«
61A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.« 62Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu.
63Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili. 64Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga. 65Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje. 66Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim.
Zaharija slavi Boga
67Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti:
68»Neka je blagoslovljen Gospodin,
Bog Izraelov, jer je došao otkupiti svoj narod.
69Poslao nam je moćnoga Spasitelja
iz roda svoga sluge Davida,
70kao što je davno obećao
po svojim svetim prorocima.
71Obećao je da će nas spasiti od neprijatelja
i iz ruku svih onih koji nas mrze;
72da će iskazati milost našim precima
i sjetiti se svoga svetog zavjeta.
73To je bilo obećanje što ga je dao
našem pretku Abrahamu:
74da će nas izbaviti iz ruku neprijatelja
i dopustiti da mu služimo bez straha
75te da pred njim budemo sveti i pravedni
dokle god živimo.
76Ti ćeš se, dijete moje, zvati prorokom Svevišnjega Boga
jer ćeš ići pred Gospodinom, da mu pripremiš put.
77Donijet ćeš ljudima saznanje o spasenju
kroz oproštenje njihovih grijeha.
78Zbog duboke samilosti našega Boga,
osvanut će nam s visina nova zora,
79da obasja one koji žive u tami i strahu od smrti
i da vodi naše korake na put mira.«
80Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod.
Trenutno odabrano:
Luka 1: SHP
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International