Marko 5
5
Isus oslobađa opsjednutoga
(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)
1Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. 2Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. 3Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. 4Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. 5Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.
6Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. 7Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« 8Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«
9A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«
Odgovorio mu je: »Zovem se Legija#5,9 Legija U smislu, vrlo mnogo. Legija je rimska vojna postrojba koja je brojila oko 6.000 vojnika. jer nas ima mnogo.« 10Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.
11Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. 12Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« 13I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.
14Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. 15Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. 16Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. 17Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.
18Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.
19No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«
20Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.
Djevojčica i bolesna žena
(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)
21Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. 22Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. 23Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«
24Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.
25Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. 26Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. 27Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. 28Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« 29I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. 30Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«
31Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«
32No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. 33Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. 34Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«
35Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«
36No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«
37I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu — Jakovljevom bratu. 38Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. 39Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« 40Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. 41Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!« — što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« 42Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, 43a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.
Trenutno odabrano:
Marko 5: SHP
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International