Djela Apostolska 22
22
1“Braćo i oci,” reče Pavao, “poslušajte što ću reći u svoju obranu.” 2Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli. 3“Židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas. 4Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu. 5O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost. 7Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle! Zašto me progoniš?’
8‘Tko si ti, Gospodine?’ upitao sam. ‘Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš’, odgovori mi Gospodin. 9Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.
10Rekao sam: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ A Gospodin mi odgovori: ‘Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.’
11Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask. 12Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među Židovima u Damasku. 13On mi priđe i reče: ‘Brate Savle, progledaj!’ I istog časa sam ga mogao vidjeti.
14Reče mi zatim: ‘Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas. 15Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo. 16Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.’
17Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos. 18Vidio sam Isusa kako mi govori: ‘Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!’
19‘Ali, Gospodine,’ rekao sam, ‘pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama. 20A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.’
21Ali Gospodin mi reče: ‘Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!’”
22Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: “Zbrišite ga s lica zemlje! Nije pravo da takav živi!” 23Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.
Pavao otkriva da je rimski građanin
24Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega. 25Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: “Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?”
26Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: “Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!”
27Zapovjednik ode k Pavlu i upita: “Jesi li ti Rimljanin?”
“Jesam”, odgovori Pavao.
28“I ja sam”, reče zapovjednik. “Mnogo sam novca dao da steknem taj naziv!”
“A ja sam se s njim rodio”, odgovori mu Pavao.
29Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.
Pavao pred Velikim vijećem
30Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga Židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.
Trenutno odabrano:
Djela Apostolska 22: KOK
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Croatian Living New Testament™ (Knjiga O Kristu™)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.
Used with permission. All rights reserved worldwide.