Dođi kraljevstvo tvojePrimjer

MOLITVA:

Bože kada sam u iskušenju da uskratim milost drugima, podsjeti me na milost koju mi dragovoljno pružaš. 

ČITANJE:

Kad čitamo usporedbu u Luki 15, primamljivo je otpisati starijeg brata kao ekstreman primjer arogancije i samopravednosti - nekoga s kim se jednostavno ne možemo poistovjetiti. Ali ako to učinimo na kraju propuštamo važnu istinu: Svi mi imamo nekog "starijeg brata" u sebi.

Ako malo bolje pogledaš starijeg brata, možda ćeš vidjeti da njegova reakcija ipak nije tako ekstremna. Ljutnja koju osjeća u konačnici je zbog poštenja. On smatra da nije pošteno da se njegov otac prema bratu ponaša isto kao i prema njemu. Iskreno, ima pravo. Ne čini li se da zaslužuje više od svog brata? Nije li njegova poslušnost i dosljednost zaradila više?

Često na Božju ponudu nezaslužene milosti gledamo kao na potpuno pozitivnu. Ali ponekad, kad je vidimo kako se odigrava u našim životima i odnosima, milost može biti kamen spoticanja. Ako dopustimo da se ušulja uspoređivanje, milost se predstavlja kao stvaran problem. Nije pošteno. 

Kako je pravedno da Bog predvidi nečiji grijeh, pogotovo ako smo mi ti koji smo njime povrijeđeni? Pavao se izravno obraća ovoj napetosti u svojoj poslanici kršćanima u Rimu. 

Bog je predstavio Krista kao žrtvu pomirenja, kroz prolijevanje Njegove krvi - da bude primljen vjerom. Učinio je ovo kako bi pokazao svoju pravednost, jer je u svojoj strpljivosti ostavio nekažnjene grijehe počinjene prije toga - učinio je to da pokaže svoju pravednost u sadašnje vrijeme, kako bi bio pravedan i onaj koji opravdava one koji vjeruju u Isusa.

—Rimljanima 3,25-26

Kako Bog može biti "pravedan" i "onaj koji opravdava" one koji su sagriješili? Gura li grijeh pod tepih kao da se nikad nije dogodio? Znači li to da on grijeh ne shvaća ozbiljno?

Čini se kao kontradikcija, a i jest, osim ako nema više u priči - osim ako ne postoji način da se cijena grijeha plati, bez da se to traži od onoga tko je sagriješio. Pavao piše da je Isus naša "žrtva pomirnica" - žrtva koja je platila cijenu našeg ispravnog položaja pred Bogom. 

Isus je odgovor na problem koji predstavlja milost. Kroz Isusa, Bog može biti "onaj koji opravdava", a istovremeno ostaje "pravedan" kao onaj koji je dosljedan u oslobađanju od posljedica grijeha.

Dakle, kada si u iskušenju da uskratiš milost nekome tko je ne zaslužuje, sjeti se da nam Isus ne dolazi govoreći: "Volim te jer si savršen." Umjesto toga On nam dolazi u našim nedostacima i kaže: "Volim te takvog kakav jesi i platit ću cijenu da te učinim savršenim." Bog se nije zadovoljio pravednošću u svom odnosu s tobom; dragovoljno je platio cijenu. Kada je u pitanju naš odnos s Bogom, ne trebamo pravednost - trebamo milost. Kao oni koji su primili nešto tako dragocjeno trebali bismo biti prvi u redu da pružimo milost drugima.

RAZMISLI:

 Uzmi vremena i razmisli o sljedećim pitanjima:

• Gdje si uskraćivao milost? Postoji li neka okolnost ili osoba koja ti pada na pamet? Zašto je tako teško dati milost u ovoj situaciji?

• Postoji li netko u tvom životu za koga vjeruješ da je izvan dosega milosti? Kako bi izgledalo da ti dovedeš tu osobu i situaciju pred Oca i tražiš da se u tebi oblikuje Njegovo milosno srce.

Nakon što si imao priliku odgovoriti na gore navedena pitanja, pronađi neko mirno mjesto da sjedneš i ostaneš miran nekoliko trenutaka s Isusom. Dok se smiruješ ispruži ruke sa stisnutim šakama, okrenutim prema dolje. Zamisli Oca kako grli osobu koja te je povrijedila. Ako osjetiš da napetost raste, jače stisni šake. Ostani tako neko vrijeme. Kada budeš spreman duboko udahni i zamoli Boga da ti da svoje srce za ovu osobu. Okreni šake tako da ti dlanovi budu prema gore. Opusti se i duboko diši dok otvaraš ruke i predaješ sve Bogu. 

Ako nisi spreman osloboditi se napetosti, dopusti da ova vježba bude iskrena molitva da ti Bog pomogne da se krećeš u tom smjeru.