Opraštanje onima koji su nas povrijediliPrimjer

Oprost kao način življenja

Nakon što je naučio svoje učenike kako moliti, Isus im je dao važan savjet kako hodati u zajedništvu u ovom slomljenom svijetu. Pokazao im je kako Nebeski Otac gleda na njihove odnose s drugima i pokazao im je kako hodati putem svjetlosti njegove milosti.

Naš Otac nam ne daje samo svagdanji kruh, također nam pruža i svakodnevnu disciplinu. Opraštanje grijeha u ovom poglavlju govori o svakodnevnom nakupljanju nedjela, povreda i pogrešaka koji su dio života u vjeri u slomljenom svijetu. Naš Otac nas želi voditi i u ovom dijelu života. Ako postanemo grubi prema drugima i ne opraštamo im (jer su nas tako često povrijedili), naš Otac je toliko dobar da nas drži pod svojom disciplinom sve dok ne naučimo kako opraštati. On je nježan kada se suočava s našim ponosom i kada nas podsjeća na naše pogreške.

Hodati u opraštanju znači da smo brzi u priznavanju vlastitih grijeha koje počinimo protiv drugih i u traženju njihova oprosta što je prije moguće. Ali, to također znači da smo spremni i voljni oprostiti onima koji su sagriješili protiv nas. Takav je oprost moguć kada shvatimo da nam je Otac već oprostio u Kristu (Efežanima 4,32). Uvrede i povrede koje primamo od drugih tako su malene u usporedbi s patnjom koju je Krist proživio kao rezultat naših grijeha protiv njega.

Život u opraštanju daje nam mogućnost da ne gledamo na male uvrede i da stvaramo prijateljstva koja mogu izdržati zdrave rasprave o ozbiljnim međuljudskim grijesima. Takav način života može nam pomoći vidjeti svijet pun nepravde na način na koji ga vidi naš Otac—kao svijet kojemu je potreban Spasitelj. Tada možemo sudjelovati u većem planu otkupljenja svijeta predstavljajući istinu Radosne vijesti u vlastitim životima.