Ruta: Priča o Božjoj otkupljujućoj ljubaviPrimjer

U Ruti 1, Bog nam pokazuje svoju vjernost:

·Bog je vjeran kad mi nismo

·Bog je vjeran kada smo mi beznadni

·Bog je vjeran kada zaboravimo njegova obećanja.

Elimelek, njegova žena Noemi i njihova dva sina živjeli su u vrijeme kada je vladala glad u Betlehemu. Glad je često bila posljedica velike izraelske neposlušnosti Bogu. U takvim vremenima Bog bi dopuštao da njegov narod trpi od gladi kako bi ih potaknuo da se pokaju za svoje grijehe. Umjesto da se vrati Bogu, Elimelek je okrenuo leđa Gospodinu i odveo svoju obitelj u Moab. Radije su pokušali izbjeći Božju kaznu nego se pokajati. Kao da je Elimelek razmišljao: "Ako se Bog ne želi brinuti za mene i moju obitelj, onda ću morati uzeti stvari u svoje ruke i učiniti to sam." Ali Bog je mrzio Moapce i njihovo obožavanje lažnog boga Kemoša. On je izričito rekao svom narodu da nemaju ništa s Moabom. Elimelek je izabrao preživljavanje umjesto poslušnosti. Briga za vlastitu obitelj nije opravdanje za kršenje Božjih zapovijedi. Ali Bog ne uzvraća na našu nevjeru istom mjerom (Rimljanima 3,3-4). Vidjet ćemo da će Bog ostati vjeran iako oni nisu bili.

Dok su bili u Moabu, Elimelek i njegovi sinovi su umrli, ostavivši Noemi sa svoje dvije snahe, Orpom i Rutom. Možete li zamisliti što je Noemi proživljavala? Stojeći ispred groba treće voljene osobe, Noemi je bila potpuno slomljena. Bila je beznadna. Ona i njene dvije snahe odjednom su postale tri siromašne udovice u neprijateljskoj zemlji bez sredstava za uzdržavanje.

Nevolje često dovode do sumnje u Boga. Iako Noemi nije bila svjesna većeg Božjeg plana, nije sumnjala u Božje postojanje; sumnjala je u Njegovu ljubav i brižnost. No, kada stvari izgledaju najcrnje za Božji narod, to je često pokazatelj da se približava dan Božjeg milosrđa. Bog je s nama u našim nevoljama. Moramo zapamtiti da će Bog ostati vjeran čak i kada se osjećamo beznadno.

Nakon što su presretni građani pozdravili Noemi, ona im je rekla da je ubuduće zovu Mara. Noemi je osjećala da je bila meta Božjeg gnjeva jer je "gorko postupio s njom". Zbog toga je zamijenila ime koje joj je Bog dao (Noemi, što znači "ugodna") za ime temeljeno na njezinim okolnostima i osjećajima (Mara, što znači "gorka"). Noemi nije mogla vidjeti da je Bog za nju spremio "ugodne" stvari. Promijenila je svoju percepciju istine, a zajedno s njom redefinirala je i svoj koncept Boga. Noemi više nije vidjela Boga kao onoga koji je vjeran i pun ljubavi prema njoj. Čak nije mogla "vidjeti" ni Rutu koja je stajala pokraj nje. Ruta, koja je Noemi izjavila besmrtnu ljubav i odanost, mogla je pomisliti: "Pa ja sam tu uz tebe!" Noemi je zaboravila Božja obećanja (Pnz 31,8). Noemi je zaboravila da je Bog obećao da će biti s njom i da je nikada neće ostaviti ili napustiti. No, Bog je vjeran, čak i kada zaboravimo njegova obećanja.

Cijelo Sveto pismo otkriva nam Božju nepokolebljivu ljubav. Kroz različite situacije u Noeminom životu, Božja ljubav prema njoj bila je nepromjenjiva. Kad su Elimelek i Noemi okrenuli leđa Bogu, On je ostao vjeran. Bog je ostao vjeran kada se Noemi osjećala beznadno nakon što je izgubila muža i dva sina. Kad je ona zaboravila Božja obećanja, Bog se sjetio svojih. Bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo, možemo računati na to da će nam Bog biti vjeran. On neće napustiti svoju djecu.

Jesi li se ikada osjećao ogorčeno ili beznadno poput Noemi? Jesi li propustio živjeti blagoslove jer si bio usredotočen na svoju bol? Svi smo skloni zaboravljati Božja obećanja i živimo kao siročad umjesto kao nasljednici Njegovog kraljevstva. Na kraju ovog dana, prisjeti se na koje je sve načine Bog tebi iskazivao svoju vjernost?