Adventsko obožavanjePrimjer

mir. 

Hebrejska riječ za „mir“ je „shalom“, a znači „biti siguran, zdrav, savršen, cjelovit, onaj kome ništa ne nedostaje.“ Shalom označava prisutnost blagostanja i harmonije, kako iznutra tako i izvana. Također označava i odsutnost tjeskobe ili stresa. Biblijski gledano ta je riječ usmjerena prema budućnosti. 

Netko bi pomislio kako je rođenje princa „shaloma” moralo biti mirno. 

Netko bi to pomislio. 

Matej 1,18-19 

A rođenje Isusa Krista bilo je ovako. Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, prije nego što su se oni sastali, našla se trudna po Duhu Svetome. Tada Josip, muž njezin, budući pravedan, nije ju htio javno osramotiti pa ju je naumio potajno otpustiti. 

Malo toga znamo o Josipu, Isusovom zemaljskom ocu. Stolar po zanimanju. Majstor koji radi svojim rukama. Nije bio akademski obrazovan, niti biznismen, niti svećenik. Bio je čovjek koji pošteno živi od svoga rada. 

Njegova reakcija na to da je mu zaručnica trudna (po Duhu Svetom, premda on to još nije znao) može poslužiti kao primjer. Usprkos tome što je najvjerojatnije bio duboko povrijeđen „nije ju htio javno osramotiti”, te odlučuje ovu situaciju razriješiti potiho, bez puno buke. Želi je zaštititi od sramoćenja za koje je znao da bi se moglo dogoditi. Josip je suzdržan i na ono što izgleda zlo reagira dobrim. Drugim riječima on je dobar čovjek. 

U ovom trenutku priče on definitivno nije miran. 

Matej 1,20a

Ali dok je on o tome razmišljao, gle, anđeo mu se Gospodnji pojavio u snu.

Josip je „o tome razmišljao” do duboko u noć. Ova situacija upravlja čak i njegovim snovima. Usred noći ima stresan san u kojem se pojavljuje anđeo sa zadatkom za njega. 

Matej 1,20b-23

„Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je začeto u njoj od Duha je Svetoga. A ona će roditi sina i ti ćeš ga nazvati imenom ISUS, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ A sve se to dogodilo da bi se ispunilo što je Gospodin rekao po proroku, govoreći: „Gle, djevica će začeti i roditi sina i nazvat će ga imenom Emanuel!“

Istaknuti likovi u priči o Isusovom rođenju su anđeli. Oni se pojavljuju u blještavom svjetlu i navješćuju „dobru vijest o velikoj radosti!“ I premda je ova vijest zaista dobra, u tom trenutku i na tom mjestu posljedice te vijesti za Josipa su ozbiljne. 

Josip nastavlja s ulaskom u brak. Marija i njezin sin jako su važni. Ona je ta za koju prorok svjedoči. Isus će spasti ljude od njihovih grijeha. To su ogromne životne sudbine. 

A što je s Josipom? Zanimljivo o njegovom životu, njegovom utjecaju ništa ne piše. Izgleda kao da njegovo nasljeđe treba vezati uz živote dvije osobe: djevice i njezinog sina. 

„Ne pravi se herojem, Josipe!” — mogu zamisliti kako mu to govore prijatelji — „To je bio samo glupi san.” 

Matej 1,24-25

Onda se Josip probudio iz sna, učinio kako mu je anđeo Gospodnji zapovjedio i uzeo k sebi svoju ženu; i nije ju upoznao sve dok nije rodila svoga prvorođenog sina, te ga nazvao imenom ISUS.

Bog je Josipu zapovjedio da nešto učini i on to namjerava učiniti. Kroz nelagodu, kušnje, tjeskobu, izazove i sramoćenje (čitaj: ne-mir), on će odgojiti Princa mira. 

Da sam ja Josip imao bih nekoliko pitanja. Ali Josip ništa ne pita. Vjeruje Bogu i pokorava mu se. 

Ustvari od svih osoba iz ranog Isusovog života, Josip se najviše susreće licem u lice s nebeskim glasnicima. Opetovano anđeli mu se objavljuju s teškim zadacima. Opetovano Josip vjeruje i pokorava se. Uvjeri se sam…

Matej 2,13-14

A kad su oni otišli, gle, anđeo se Gospodnji pojavio Josipu u snu govoreći: „Ustani, uzmi malo dijete i majku njegovu pa bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne javim, jer će Herod tražiti malo dijete da ga ubije.“ Kad je ustao, uzeo je malo dijete i njegovu majku noću i otišao u Egipat. 

Matej 2,19-21

Ali čim je Herod umro, gle, anđeo se Gospodnji pojavio u snu Josipu u Egiptu govoreći: „Ustani, uzmi malo dijete i majku njegovu te pođi u zemlju Izraelovu, jer su pomrli oni koji su tražili život malog djeteta.” I on je ustao, uzeo malo dijete i majku njegovu te došao u zemlju Izraelovu. 

Jako se trudimo ostaviti dojam, ostaviti vlastito nasljeđe, naći vlastiti mir. Toliko tjeskobe, toliko stresa, a tako malo mira dolazi od pokušaja da u svojoj tjelesnoj snazi stvorimo nešto trajno značajno. Bog od nas ne traži da razdijelimo more, već da prođemo kroz njega. Bog ne traži Josipa da svijetu objasni svoj brak i svoju obitelj — on traži Josipa da mu vjeruje i posluša ga. 

Povjerenjem i poslušnošću dopuštamo Bogu da ispuni svoje obećanje. Čineći tako, baš kao što je i Josip činio, nalazimo mir. 

Filipljanima 3,13-14; 4,7

…ali ovo jedno činim: zaboravljam ono što je iza, a sežem za onim što je ispred. Navaljujem prema cilju zbog premije uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu… i Božji će mir, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.

Ovog Božića odluči povjeriti svoju sudbinu Bogu i poput Josipa vezati svoju baštinu za Princa mira. 

...

Molitva:

Bože daj mi svoj mir. Pomozi mi da ti vjerujem i pokorim ti se.

Primjena:

Na koje si načine pokušao izvući nešto trajno značajno u svojoj vlastitoj tjelesnoj snazi? 

U kojim područjima te Bog poziva da mu vjeruješ i budeš poslušan, iako ti je to teško?