Bojno polje umaUzorak

Kada je mozak normalan?

Ko se tebe drži, čuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda. – ISAIJA 26:3

Kao hrišćani, u kom stanju bi naš ume trebao da bude? Drugim rečima, koje bi to stanje uma vernika moglo da se nazove normalnim? Kako bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje moramo se prvo pozabaviti razlikama u funkciji uma i duha. 

Na temelju Božje Reči, um i duh sarađuju. Kada čovek prihvati Isusa Hrista za svog ličnog Spasitelja u njega se useljava Duh Sveti. Biblija nam jasno poručuje da Sveti Duh poznaje Božji um. Kao što je ljudski duh neke osobe jedini upoznat sa sadržinom njenih misli, tako je i Božji Duh jedini ko je upoznat sa Božjim umom.

Pošto Duh Sveti živi u nama, i pošto je On upoznat sa Božjim umom, jedna od stvari zbog kojih je u nama jeste i ta da nam otkrije Božju premudrost i otkrivenja. Ta otkrivenja i ta mudrost se ulivaju u naš duh i uz pomoć njih se bistre oči našeg srca, odnosno uma.

Duh Sveti želi da nas prosvetli tim informacijama, ali um vrlo često propušta ono što mu duh objavljuje zbog svoje prezauzetosti. Prezauzet um je abnormalan um. Um je normalan kada je miran – ne prazan, već miran. Um ne bi trebao da bude i spunjen brigama, nelagodnostima, strahovima i stvarima sličnim ovima. Um mora biti miran. Kako to i prorok Isaija kazuje – bavljenje pravim stvarima održava mir. U isto vreme, um mora biti i na oprezu. To je nemoguće ukoliko je um pretovaren stvarima koje nisu ni namenjene na to da budu sadržaj naših misli.

Satana je, naravno, i te kako svestan ove činjenice i on zbog toga napada tvoj um. Njegov je plan da ga pretovari i „prebukira” raznoraznim pogrešnim mislima kako ne bi bio slobodan i na raspolaganju Duhu Svetom i njegovom delovanju kroz tvog, ljudskog, duha.

Putevi Duha Svetoga su nežni; Većinu vremena nam razgovara tihim, tankim glasom. Zbog toga je veoma važno da damo sve od sebe kako bismo uvek bili u mogućnosti da čujemo.