Известные библейские стихи из Luki 4

Поделиться

Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje; I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.

I odgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji: neæe življeti èovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj.

Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju

I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.

I kad svrši ðavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.

I izvedavši ga ðavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuæu oka, I reèe mu ðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoæu daæu je; Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biæe sve tvoje. I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.

I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavde dolje; Jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju, I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.